Zvanični naziv bosanskohercegovačke valute – konvertibilna marka – često je predmet sprdancije među građanima. To iz razloga što se atribut „konvertibilna“ shvata u kontekstu valutne konverzije.
„Pa i nije baš konvertibilna, s obzirom da je razmijeniti mogu samo u zemljama bivše Jugoslavije!“, ponekad se čuje komentar. Ili se ističe kako je blesavo nazivati valutu konvertibilnom, jer – sve valute su konvertibilne!
Međutim, u finansijskoj teoriji, princip konvertibilnosti podrazumijeva da valuta ima pokriće u drugoj valuti ili dobru. Tako je za vrijeme zlatnog standarda američki dolar bio konvertibilan, jer je imao pokriće u zlatu. Početkom devedesetih, kao dio Markovićevih reformi, jugoslovenski dinar bio je konvertibilan – jer je imao pokriće u njemačkim markama.
Shodno tome, bosanskohercegovačka marka je konvertibilna, zato što ima puno pokriće u eurima, a ne zato što se (ne)može mijenjati za svjetske valute. Čini mi se važnim to naglašavati s ciljem raspetljavanja terminološke zbunjenosti.